Nedavno sam imao čast i zadovoljstvo moderirati vinsku radionicu koja je organizirana u novotvorenom pulskom wine baru „Ala Šu“, smještenom na ulazu u poznati pulski autokamp Stoja. „Ala Šu“ je nasljednik wine bara „Boca“ koji je pet godina djelovao u centru grada, u Kandlerovoj ulici, poznat po dobrim svirkama i raznolikoj ponudi vina. Vlasnici bara, bračni par Senka i Sandro te njihov poslovni partner Mirsad, i sami su veliki ljubitelji vina i educirani sommelieri. U novom baru nude široku paletu vina, a u vinskoj listi odvojili su konvencionalna od biodinamičkih i organiskih vina.
Radionica je bila vrlo zanimljiva i popunjena do posljednjeg mjesta, unatoč činjenici da dan održavanja bio jedan od najkišnijih u godini. Svoja vina predstavili su Dimitri Brečević iz vinarije Pinquentum iz Buzeta, Damir Mihelić iz vinarije Ghira iz Novigrada i Rafael Ravnik iz vinarije RaWino iz porečke Nove Vasi. Radionica je bila vrlo edukativna; vinari su detaljno objašnjavali svoja vina i vinsku filozofiju koju prakticiraju u vinogradu i podrumu. Njihov pristup i pogled na vinarstvo i vinogradarstvo razlikuje se od baznog konvencionalnog pristupa. Sva njihova vina su macerirana, a u vinogradu pokušavaju što je moguće manje intervenirati, što je često vrlo izazovno, posebno u zahtjevnim godinama s mnogo padalina.
Takva macerirana vina nazivaju se još i organskim, biodinamičkim ili ekološkim, a posljednjih desetak godina često su tema rasprave među ljubiteljima vina. To je zapravo jedan trend, jer su takva vina do tridesetak godina unatrag u istarskim selima bila pravilo, a ne iznimka. Većina nas, ljubitelji vina srednjih godina, odrasli smo na takvim vinima. Organska i bio vina u suštini su ista, samo su certificirana različitim oznakama pojedinih zemalja. Iza svakog takvog vina stoji mnogo truda i rada te godine praćenja od strane institucija u provođenju organske prakse, stoga je konačna cijena viša od konvencionalnih vina. Biodinamika je korak dalje, datira još s početka prošlog stoljeća; radi se o holističkoj proizvodnji koja zagovara minimalne intervencije i maksimalno poštivanje prirodnih sila.
U cijelom vinskom svijetu postoje slični primjeri gdje se vinari pokušavaju vratiti iskonskoj tradicionalnoj proizvodnji vina i grožđa, u što većoj korelaciji s prirodom. Na zanimljiv primjer naišao sam na sajmu vina ProWine u Düsseldorfu, a zove se Corpinnat. Iza ovoga imena stoji udruga 12 proizvođača pjenušaca iz Katalonije, preciznije iz Penedésa. Podsjetimo, pjenušci se u Španjolskoj nazivaju Cava i imaju svoju apelaciju koja se zove Cava DO, a proizvodi se u četiri zone. Glavna zona je Comtats de Barcelona koja čini 95% proizvodnje, dok ostalih 5% otpada na zone Valle del Ebro, Requena i Viñedos de Almendralejo. Cava DO osnovana je 1972. godine i danas proizvodi oko 250 milijuna boca pjenušavog vina godišnje. Većina te proizvodnje koncentrirana je u tri velike tvrtke: Freixenet, Codorníu i García Carrión.
Na tom tragu kao odgovor nekolicine malih vinara iz Penedésa, koji su 2015. prekinuli veze s Cava DO, nastao je Corpinnat. Ime je dobio kombinacijom dviju riječi i u prijevodu znači „srce Penedésa“. 2017. godine ratificiran je od strane EU-a. Proizvođači Corpinnata moraju proizvoditi vina iz 100% organskih, održivih vinograda koji se beru ručno. Vina moraju biti proizvedena na teritoriju Corpinnata, u potpunosti vinificirana u prostorijama njihove vinarije, odležati minimalno 18 mjeseci i sadržavati minimalno 90% autohtonog grožđa. Danas udrugu čini 12 vinara: Gramona, Sabaté i Coca, Mas Candí, Ilopart, Torelló, Nadal, Can Feixes, Recaredo, Julia Bernet, Can Descregut, Pardas i Bufadors.
Kao što sam u uvodu naglasio, u Düsseldorfu sam posjetio i halu 11 u kojoj su bili smješteni španjolski proizvođači vina, a među njima i obiteljska vinarija Torelló. Ova obitelj baštini tradiciju vinarstva i vinogradarstva od kraja 14. stoljeća. Kroz stoljeća, obiteljsko prezime se mijenjalo kao rezultat uzastopnih brakova, sve do sadašnjeg, Torelló, koje odgovara 22. i 23. koljenu, koje danas upravlja posjedom. Danas vinarijom upravlja Ernestina Torelló čiji je otac Francesc pedesetih godina prošlog stoljeća započeo s proizvodnjom pjenušavih vina. Danas vinarija Torelló obrađuje 135 hektara vinograda na imanju Can Martí koje se nalazi u vinogorju Alt Penedès. U ovim vinogradima preferiraju organski uzgoj, ručnu berbu te vinifikaciju na imanju i dugo odležavanje, što pjenušce Torelló čini posebnima. Na tržištu su prisutni s petnaestak etiketa od čega je pola pjenušavih, a pola mirnih vina.
Danas ću vas upoznati s njihovim zanimljivim pjenušcem „Torelló 225 Brut Nature“ iz berbe 2018, koji je 48 mjeseci proveo na kvascima. Vino se dobiva od 57% sorte Xarello, 23% sorte Macabeu i 20% sorte Parellada, a grožđe dolazi s posjeda „Finca de Can Martí“.
Vino krasi elegantna slamnato žuta boja, bistro je i djelomično gusto. Po točenju u čašu stvara se moćna pjena te brojni brzi sitni mjehurići koji dosta dugo traju. Na mirisu se otvara vrlo brzo i pruža šarmantan miris u kojemu prevladavaju note vanilije, prepečene korice kruha te zrele note kruške i breskve. Kasnije slijedi nota kvasca i maslaca s notom suhe marelice i suhog badema. Vino je suho, djelomično toplo i mekano, a s druge strane ima dobre svježine. Ukusno je i krasi ga srednje tijelo. Vino je uravnoteženo, slojevito, kremasto i ukusno, a trajnost okusa je vrlo dobra te se na aftertasteu javlja nota zrele kruške. Vino je u odličnoj formi i treba ga trošiti. Enogastronomski, sljubio sam ga uz tris carpaccia od škampi, lignji i orade, što je bila savršena kombinacija.
