Golub ćukan, Pteromylaeus bovinus, uvršten je u Crvenu knjigu morskih riba Hrvatske, gdje je svrstan u DD kategoriju ugroženosti, odnosno nedovoljno poznatu vrstu. Kasno spolno sazrijevanje, duga skotnost, mali broj mladunaca te mala gustoća populacije ovu vrstu čini ranjivom.
Golub ćukan pripada porodici golubovki (Myliobatidae), a od drugih jadranskih golubova razlikujemo ga po desetak poprečnih pruga na leđima i izduženoj njušci sličnoj pačjem kljunu. Tijelo mu je romboidnog oblika s bičastim repom dvostruko dužim od tijela, leđna strana mu je smeđe-zelena, a trbuh svijetlo siv. Naraste do 2,6 metara duljine (zajedno s repom) i dosegne masu do 83 kilograma. Ima glatku, sluzavu kožu, glava mu je izdignuta iznad tjelesne ploče koja je za oko 1/3 šira nego duža. Usta i pet pari škržnih pukotina smješteni su s donje strane glave.
Golub ćukan razmnožava se ovoviviparno, životodan je – mladunci izlaze iz jaja još u tijelu majke. Spolno sazrijevaju u dobi od četiri do šest godina, a vrijeme skotnosti traje oko šest mjeseci nakon čega ženke okote svega četiri do šest mladunaca. U Jadranu ženke spolno sazriju pri širini diska od 154 centimetra, a mužjaci pri širini diska od 74,5 do 113,5 centimetara. Okoćeni mladunci imaju širinu diska od 37 do 45 centimetara. Vrijeme razmnožavanja traje od ožujka do kraja listopada.
Radi se o semipelagičnoj vrsti koja obitava u priobalnim područjima istočnog Atlantika i Sredozemnog mora, dok je u Jadranu rijetka vrsta. Nalazimo ga na dubinama od 10 do 150 metara.
U ustima ima 7 redova ravnih zuba i hrani se bentoskim životinjama, kao što su školjkaši, puževi, glavonošci, rakovi, ribe i mnogočetinaši.
Harpunasto nazubljena bodlja na bazalnom dijelu repa je otrovna i služi za obranu. Otrgnuta bodlja može ponovo izrasti, a umjesto nje često izrastu njih dvije ili više. Ubod izaziva jaku bol, crvenilo i oteklinu na mjestu uboda. Težina povrede ovisi o dubini uboda i veličini ribe. Zbog nazubljenog oblika bodlje rana je nepravilnog oblika, a pošto se otrov nalazi i u ovojnici, otrov je raspoređen cijelom dužinom razderotine. Prva pomoć se sastoji od čišćenja rane što podrazumijeva uklanjane zaostalih komadića bodlji i nečistoće, zaustavljanja krvarenja te dezinfekcije. Ubrzo se javljaju ozbiljni opći simptomi trovanja (vrtoglavica, vrućica, tahikardija, otežano disanje, grčevi mišića, povraćanje, proljev) te treba što prije potražiti liječničku pomoć. Rana teško zarasta, često se javlja gnojenje i nekroza okolnog tkiva. Pošto je otrov termolabilan, dobro je što prije, dok se otrov još nije proširio krvotokom uroniti ozlijeđeni dio tijela u toplu vodu (45 – 50 °C). Djelotvornost ovog postupka je dvojbena, ali vrijedi pokušati.
Kada se smiri na dnu, ćukanu je moguće pažljivo prići u neposrednu blizinu potrebnu za snimanje, posebno pri ronjenju na dah, pri čemu ne treba zaboraviti kako je prošao nesretni Steve Irwin u kobnom susretu s ražom.
Juvenilni primjerak na slici snimljen je uz istočnu obalu Istre na dubini oko 10 metara, što potvrđuje mišljenje da je sjeverni Jadran reproduktivno stanište ove vrste u Jadranskom moru.
