Vodnjan, istarski gradić bogate povijesti i kulturne baštine, moguće je upoznati na različite načine. Jedan od njih je i šetnja kroz Vodnjan u sklopu projekta „Priče o kamenu“ kojom se on, uz vodstvo novinarke i književnice Carle Rotta, može obići. Riječ je o projektu Turističke zajednice Vodnjan, a u fokusu ima kamen koji piše povijest mjesta.
Ovoga puta, prošetali smo i zavirili u, za većinu skrovita i nedostupna dvorišta, i otkrili vrijedne i zanimljive šterne s kojima ćemo vas upoznati.
Za brojne šterne Vodnjance veže posebno jaka emotivna spona, a kako većina nije dostupna posjetiteljima, izuzetno je važno sačuvati i istaknuti njihov doprinos kulturi i tradiciji.
Cisterna, nakapnica, šterna
Definicija kaže da je „cisterna (tradicionalno šterna; lat. cisterna: nakapnica), arhitektonski element, zasebna građevina za prikupljanje kišnice”. Iza te šture definicije, krio se, kroz mnoga stoljeća, simbol vodenog bogatstva za uvijek žedni Vodnjan. Nastao na vodopropusnom vapnenačkom teritoriju s mnogo krških fenomena te u klimi s puno sunca i malo oborina, ovaj je grad oduvijek imao velike potrebe za vodom o čemu svjedoči rasprostranjenost šterni.
Iako se, za razliku od prošlih, u ovim modernim vremenima mnoge više ne koriste, a Vodnjanci do vode dolaze na drugačije načine, o šternama je u prošlosti ovisio opstanak Vodnjana.
Šterne, bilo obiteljske, male pod ruzon, na balduru, u korti, ili velike grofovske ili komunske imale su barem dvije funkcije;
No osim te temeljne funkcije, opskrbe vodom, šterne su nekada bile i statusni simbol – tko je imao šternu bio je gospodin, šijor. Nikakvi kičasti nefunkcionalni bazeni ne mogu biti nadomjestak istrijanskoj šterni.
Branko Orbanić, arhitekt iz Žminja, ističe kako su šterene nekad bile srce mjesta. „Danas je to samo pozornica koja miruje i čeka nove žedne glumce. Ipak, danas se šterne na neki način revitaliziraju samo kao pozornica za neke predstave, izložbe suvenira, večeri poezija i slično. Šterna kao javni objekt je bila izuzetno važna jer je oko nje u koncentričnim krugovima gradilo naselje“, pojašnjava Orbanić.
Najvažniji ukras – ušće šterne
Šterne koje se nalaze u povijesnoj jezgri Vodnjana, potječu iz različitih razdoblja i razlikuju se po stilskim elementima. One raskošnije ponose se svojim najvažnijim ukrasom, najljepšim vanjskim elementom šterne – ušćem bunara.
Pojmovi vera da pozzo i puteale u arhitektonskom rječniku označavaju kamene strukture postavljene na bačvu bunara ili šterne kako bi zaštitile otvor. S obzirom na to da u Vodnjanu postoje samo šterne, Vodnjanci su ga u svom osebujnom bumbarskom dijalektu nazvali vire de ʃusterna. U počecima gradnje šterni, prsten je bio vrlo jednostavan element čija je isključiva funkcija bila sigurnost i zaštita. S vremenom su graditelji šterni postajali sve maštovitiji, pa je ona postala prestižni ukras vodnjanskih dvorišta.
Većina vodnjanskih šterni karakterizira kružni oblik s više ili manje naglašenim volumenom, a baš sve su napravljene od istarskog kamena.
Brojne šterne – raznovrsne priče
Najstarija šterna pronađena u Vodnjanu nalazi se u dvorištu kuće br. 78 Trgovačke ulice. Za poseban šarm njezina puteala zaslužni su brojni detalji, posebno zmaj koji je krasi. Stilski elementi koji je krase upućuju na to da potječe iz 14.-15. stoljeća.
Valja istaknuti i šternu s pečatom grofovske obitelji Bettica koja je svoju sudbinu skupocjenim nitima utkala u povijest Vodnjana.
U Vodnjanu se nalazi i venecijanska dvojnica. Naime, u dvorištu kuće br. 125 u Trgovačkoj je šterna koja ima cilindričnu stabljiku koja se blago sužava prema dnu s nabreklom bazom. Kvadratni element karakteriziran je visećim okruglim lukovima s bočnim čavlima. Ova traka, kao i ona na cisterni Bettica, po oblicima se ne razlikuje mnogo od tradicionalnih traka s cilindričnom osovinom koja je prisutna u Veneciji i proizvodi se u velikim količinama.
Šterna smještena u dvorištu kuće br. 15 u ulici Svete Katarine potječe iz 1670. godine. Ima manirističke stilske elemente koji se sastoje od kružnog oblika s dvostrukim izbočenjem i središnjim suženjem. Na njoj je grb koji je, pretpostavlja se, pripadao obitelji Balbi.
Valja istaknuti i šternu kuće na Narodnom trgu, broj 10 ukrašenu reljefom koji prikazuje Madonu s djetetom.
Palača Bradamante smještena na Narodnom trgu 4 gdje se nalazi sjedište Zajednice Talijana Vodnjan u sebi čuva šternu koja se sastoji se od dva dijela: cilindrične osovine, iz 1894., sastavljene od četvrtastog kamenja, cementiranog pravilno na kružni način, i starijeg masivnog elementa šesterokutnog oblika (vjerojatno iz 16. st.)
U Trgovačkoj ulici br. 70 nalazi se šterna bez datuma, kružnog oblika s izbočinom koja nosi grb nepoznate atribucije s romantičnim motivom – prikazuje dvije ptice čija krila trepere na portalu s dva otvora.
Evidentno je stoga zašto su šterne dio dragocjenog vodnjanskog baštinskog blaga.
One su dio ljepote i raznovrsnosti oblikovanja istarskog kamena ali i dragocjeni resurs koji bi mogao biti ključan u budućnosti s obzirom na nestašice vode koje nam, uslijed globalnog zatopljenja, prijete.
